Prevaranti
PREVARANTI RAZIGRANE DUŠE
Već šest desetljeća pišem komedije i sve motive koje sam uzimao bili su mi takoreći na dohvat ruke.
Mislim da komediograf i nema drugi bunar iz kojeg će vaditi svoje teme, tim više što su svakodnevna događanja najbliža i najjasnija, skoro bistra kao bunarska voda.
Ovaj put su to – prevaranti, onako kako ih ja vidim. Oni su maštoviti pustolovi, koji, ako baš i nemaju uvjeta za dobru egzistenciju, onda ih pozajme, intimnije rečeno – ukradu, iako nije uvijek baš tako.
Nisu svi oni kruti, bezočni delikventi, neki se brzo pokaju, ali je već kasno. Nekima, opet, taj teret visi kao nož iznad glave cijeli život pa loše spavaju i grickaju nokte. Dakle, prevarancija nije spokojno zanimanje nego krivi korak u životu pa kasnije plaćaš na rate svoj ceh.
Mi iz kazališta vidimo njih kao ljude koji ipak imaju dušu samo ne znaju kako da se sad vrate među poštene građane. Ako vam ovi moji prevaranti budu na kraju čak i simpatični, nemojte se prepasti, niste zgriješili nešto slično, a ako i jeste nešto sitno kud bi došli da sad sve trpamo u zatvore kad su oni već i tako pretrpani.
Već prije četiri desetljeća, 1977., napisao sam komediju „Državni lopov“ koja se i danas igra u raznim kazalištima pa su očito prevaranti zanimljive osobe kojima taj posao ide sve bolje, makar u našoj zemlji.
Novu komediju „Prevaranti“ režira Georgij Paro, koji me prati u stopu od prvih dana, jer je tamo na početku mog komediografskog rađanja bio neka vrsta babice i režirao pet komedija i kasnije još dvije.
On je mlađi od mene, a ovih dana će ga u Americi gdje godinama predaje na sveučilištu režiju, proglasiti počasnim doktorom, pa je ovo prva komedija koju mi režira jedan – doktor.
Fadil Hadžić
Autor: Fadil Hadžić
Redatelj: Georgij Paro
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Đenisa Pecotić
Glazba: Davor Rocco
Asistentica redatelja: Iva Srnec
Asistentica scenografkinje i slikarica: Marta Crnobrnja
Igraju
Eugen Vagner – Adam Končić (k.g. – „Komedija“)
Magda – Branka Trlin
Ines – Ana Maras
Habek – Edo Vujić
Konstantin Jušak – Otokar Levaj
Eva – Anita Matić Delić/Mia Begović
Repak – Hrvoje Kečkeš
Sunčica -Lucija Barišić
Bubek – Borko Perić
Konobar – Ivan Đuričić
Praizvedba: 20. studenoga 2010.
Trajanje: 1 sat 30 minuta /nema stanke/
FADIL HADŽIĆ
Rođen 1922. godine.
Diplomirao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i kontinuirano izlaže na samostalnim i grupnim izložbama.
Prvo kazališno djelo „Dosadnu komediju“ napisao 1952. godine i izvedena je u kazalištu „Komedija“ u Zagrebu pa je prema službenim podacima najviše izvođeni domaći dramski pisac.
Objavio je putopise iz Azije i Europe, zatim tri romana („Crveni mozak“, „Konvertit“, „Bilmez“), knjigu eseja „Anatomija smijeha“ i više zbirki satiričkih priča.
Dobitnik je Nazorove nagrade za životno djelo, Nagrade Grada Zagreba i više drugih priznanja.
GEORGIJ PARO, kazališni redatelj, rođen je 12.4.1934. u Čačku. Godine 1961. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1965. na Akademiji dramske umjetnosti. Radio je kao dramaturg u kazalištu, na radiju i na filmu, te kao umjetnički ravnatelj kazališnih festivala: Sterijino pozorje u Novom Sadu od 1972. do 1975, Dubrovačke ljetne igre od 1975. do 1983. Intendant je Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1992.-2002.), a do umirovljenja 2004. bio je redoviti profesor u trajnom zvanju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Počevši od 1966. režira i predaje na američkim sveučilištima (Kansas University, University of California Santa Barbara i San Diego, Pomona College). Pridruženi je profesor na University of LaVerne u Kaliforniji, s kojim redovito surađuje od 1987. Režirao je preko 180 kazališnih predstava u zemlji i inozemstvu od kojih je mnoge sam dramatizirao i priredio za scensku izvedbu, te nekoliko televizijskih filmova i brojne radio drame.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalog Nagrade za životno djelo „Vladimir Nazor“ (2007.) i Nagrade za životno djelo HDDU-a (2009.).
Vlada engleskim, ruskim i slovenskim jezikom. Objavio je pet knjiga kazališnih zapisa – “Iz prakse” 1981., “Made in USA” 1990., “Theatralia Disjecta” 1995., “Razgovor s Miletićem”, 1999. i „Pospremanje“ 2010.





