METASTASIS je grčka riječ koja označava promjene ili premještanja.
U medicini taj pojam je vezan uz premještanje zloćudne bolesti.
U društvu nastaju METASTAZE kad se neke zloćudne pojave i događaji poput rata, korupcije i kriminala ne tretiraju na istinit i pravedan način i ne liječe u svom ishodištu, nego služe za lažne ideološke i političke borbe te medijskom manipulacijom METASTAZIRAJU do granica apsurda i potpunog društvenog ludila. Ljudi s društvenih rubova, poniženi, zaboravljeni i obespravljeni, ne snalaze se u tom metežu koji se stručno zove tranzicija, a koji se čak cinično prikazuje kao povijesni napredak. Tako dezorijentirani vrlo lako postaju META različitih teledirigiranih eksperimenata prema kojima i STAZE miševa u labirintu izgledaju kao polja slobode. U takvom okruženju obrazovanje, kultura i umjetnost postaju preprekom ukoliko nisu uključene u korporacijsku Ubermensch logiku te im jedino preostaje pridružiti se globalnom kokodakanju ili odumrijeti.

Predstava METASTAZE prati sudbinu likova slučajno zatečenih 2007. u jednom zagrebačkom kvartu između Save i pruge, koji se nimalo ne razlikuje od bilo kojeg rubnog kvarta U HRVATSKOJ, Europi ili svijetu.Tako lokalna kvartovska priča sa svojim apsurdnim i bolnim obratima postaje univerzalna i prepoznatljiva, dijagnosticirana kao METASTAZA u društvenom tkivu. Možemo se samo nadati da je pojava METASTAZE u našem društvu otkrivena na vrijeme, te da će i Vaše promatranje i aktivno sudjelovanje, poštovani gledatelji, pridonijeti njenom liječenju jedinom efikasnom metodom – zračenjem humorom, suosjećanjem i razmišljanjem.

Boris Svrtan

Kazalište “Kerempuh” već godinama na svojoj sceni prikazuje predstave koje govore o zbilji onakvoj kakva je bila i kakva jest u vremenu poraća, društvene transformacije i neoliberalnog kapitalizma, a svaki naš sugrađanin zna da ta zbilja nije nimalo blaga. U skladu s poetikom “novog europskog teatra” (in ye face”) i žestokog realizma ta se zbilja iskazuje grubim, ponekad brutalnim jezikom, odnosno autentičnim govorom ulice, ineublaženim, nestiliziranim likovima i prizorima unutar autentičnih društvenih (kako bi se nekoć reklo) supkulturnih skupina – svijeta nogometnih navijača, narkomana i drugih. Dakako, takav tip tekstova ne ide za afirmacijom brutalnosti i svega popratnog – nasilja, droge, alkohola, psovke već naprotiv!: napatvoreno prikazujući zbilju, kazalište čini ono što mu je uvijekbila, pa je tako i u ovom trenutku, temeljna zadaća – i sudjelovati i govoriti o životu bez laži.
Droga i alkohol odavno su velik problem naše stvarnosti. Odavno se, pak, pokazalo da didaktični tekstovi, kad je rijč o prevenciji i borbi protiv narkomanije, ostaju neučinkoviti, čak izrazito odbojni, Predstave koje u “Kerempuhu” tretiraju temu o drogi istodobno žestoko govore protiv droge i narkomanije, vjerujemo upravo onako kako treba – bez okolišanja i bez zarivanja glave u pijesak. Svjesni smo da izravan pogled u zbilju izaziva nelagodu baš kao kad pogled u vlastito zrcalo otkrije novonastale bore, podočnjake ili poneki prišt, ali razbijanje ogledala nikada nije uvrštavano u kozmetičke tretmane. Po svome habitusu kazalište “Kerempuh” posljednje je koje bi okretalo glavu od zrcala i poziva svoju publiku da klikne “Car je gol”, makar se i samo ponekad osjećali carevima.

Duško Ljuština, ravnatelj Satiričkog kazališta “Kerempuh”