Bolnica na kraju grada
POVIJEST BOLESTI
ILI
MA – TKO JE TU KOME BOLESTAN
Zatvorena bolnica otvorenog tipa pružila je utočište likovima u kojima se prepoznajemo, antijunacima sazdanim od nekih običnih ljudi, malih ljudi. Osuđeni pronaći svoj životni prostor i nestali smisao ugroženih egzistencija oni, zbog nemogućnosti da se uklope i ukalupe u društvena pravila, završavaju na marginama velikih događanja, tuđih odluka i novog vremena. Zbog tih okolnosti koje ih bez milosti određuju ispisujući im terminalnu dijagnozu, oni odlučuju ostati u toj imaginarnoj Bolnici zatvarajući se u njen definirani prostor i stvarajući u njoj svoj paralelni, poznati i na izvjestan način siguran svijet. I baš za ovaj komad, ovu Bolnicu i njene „zatvorenike“, sam autor kaže da je puna „mojih malih junaka koji imaju želju pobijediti život. Pri tome koriste iluziju, a iluzija je najveće bogatstvo koje čovjek ima jer mu pomaže izdržati život do kraja.“ Iluzija da će „ozdraviti“ i izaći van stvarni svijet, u pravi život , onaj bolji.
Međutim, pitanje jest koji realitet od ta dva doista posjeduje pravo zvati se onim pravim, onim stvarnim. I kao što je to teško razlučiti jer je odvisno od perspektive promišljanja, tako je teško razlučiti tko je od naših stanovnika Bolnice koja se nalazi negdje u nigdini, negdje Bogu iza leđa, bolestan, a tko zdrav. No, vrlo je jasno da svi pripadaju istom društvu, da se upala slijepog crijeva Bratoja ne razlikuje od amnezije Kontuzova , stečena nijemost Pepeljuge od skleroze Dede. One su tek izgovor za priču. Kao što su njima ravnopravni i liječnik i medicinska sestra – pa oni su dio njih. Tek čovjek s dijagnozom liječnika. I žena s dijagnozom medicinske sestre.
Situacije prožete duhovitošću i crnim humorom, koji će nasmijati, ali i natjerati nas da se zamislimo, tjeraju naše junake na borbu za posljednje nade i zadnje ideale unutar začaranog bolničkog kruga – koji prepoznajemo kao vlastiti životni prostor.
Željka Udovičić
Prijevod: Željka Udovičić
Redateljica: Saša Broz
Dramaturginja: Željka Udovičić
Scenograf: Dragutin Broz
Glazba: Saša Lošić
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Oblikovatelj svjetla: Olivije Marečić
Glazbeni suradnik: Mario Mirković
Glazbu izvodi: Chishche Lishche
Igraju
Kotuzov -Borko Perić
Deda – Željko Königsknecht
Bratoj – Hrvoje Kečkeš
Fero – Luka Petrušić
William – Mario Mirković
Pepeljuga – Linda Begonja
Baba - Nina Erak – Svrtan/Kostadinka Velkovska
Medicinska sestra – Branka Trlin
Doktor, general – Ivan Đuričić
Žena – Anita Matić Delić/Ana Maras
Pacijent iz susjedne sobe – Antun Tudić
Premijera: 26. ožujka 2011.
BIOGNOZA PISCA
Medicinski gledano, problem možemo locirati u vrijeme istočnoga bloka, za vladavine komunizma, u davnu 1950. godinu. Tada je, naime, negdje u sjevernoj Bugarskoj – rođen Hristo Bojčev.
Naoko zdrav, ali od malena skon infekcijama slobodoumnih virusa, prvi put u organizaciji Sindikata tvorničkih radnika kojem je pripadao, posjećuje teatar i gleda predstavu. Događaj se zbio doista vrlo kasno, u njegovoj trideset i četvrtoj godini, ali je, na sreću, otkrio sve slabosti njegovog imunološkog sistema. Te večeri, naime, Hristo biva zaražen opasnim virusom kazališne umjetnosti. Do tada je taj mladić bio potpuno zdrav čemu u prilog govori i činjenica da je 1974. diplomirao na strojarskom fakultetu, zaposlio se potom u tvornici te čak bio neko vrijeme i direktor iste.
Teška infekcija duše umjetnošću uzrokovala je odluku da napusti dotadašnji život i posao, preseli u Sofiju i 1984. Upiše Nacionalnu akademiju za dramsku i filmsku umjetnost te napiše prvi komad imena „Ta stvar“. Bolest od tada potpuno preuzima Bojčeva i on počinje nezaustavljivo pisati dramske tekstove. On u njima progovara o akltualnim političkim problemima i sudbinama malih ljudi s margine društva jezikom duhovitim, poetičnim, ali i britkim.
1989., kada diplomira, biva proglašen piscem godine, a njegovi se komadi prožeti osebujnim crnim humorom u tom trenutku igraju na četrdesetak bugarskih pozornica. Njegovo ozdravljenje više nije izgledno.
Potom 1990. počinje seriju satiričnih emisija, po njegovim se dramama snimaju i filmovi („Ta stvar“, „Pukovnik ptica“), 1996. kao nezavisni kandidat uključuje se u utrku za predsjednika Bugarske. Ulazi u drugi krug. O tome sam kaže: „Odlučio sam javno napraviti politički teatar, ali s publikom od osam milijuna glasača.“
Od 1997. do danas nižu se prestižne nagrade (British Council International Playwriting Award koju mu uručuje Harold Pinter, zatim prestižna talijanska nagrada „Enrico Maria Salerno“ za europske dramske pisce) , sudjelovanja na svim važnim festivalima (Avignon, Bonner Bienalle), potpisuju ugovori za filmove. Djela su mu prevedena na više od dvadeset stranih jezika (prije svega crne komedije „Pukovnik ptica“, „Orkestar Titanik“ i „Opća bolnica“ („Bolnica na kraju grada“) te izvođena diljem svijeta.
Dijagnoza: svjetska slava. „Svjetski pisac s čvrstim balkanskim stavom“.
SAŠA BROZ
Priča koja vodi do ove „Bolnice na kraju grada“ počinje u Zagrebu, godine 1968., u vrijeme, dakle, kada Europom hara zavodljivi virus pobune, gdje je dana 19.10. u znaku Vage rođena Saša Broz.
Još kao djevojčica razbolijeva se od ljubavi prema klasičnom baletu. U trenutku već uspješno uznapredovale bolesti odlazi na MAXY ( prestižno Moskovsko Akademsko Koreografsko Učilište) gdje završava dvogodišnju specijalizaciju. No nakon frakture tarzalne i metatarzalne kosti na lijevom stopalu prisilno se mijenja tijek njene bolesti. Saša prestaje s plesom te upisuje ADU u Zagrebu gdje i diplomira Kazališnu režiju. Jednu scenu, onu plesnu, zamjenjuje drugom. I ostaje pod krovom teatra.
Kao redateljica radila je u Dramskom kazalištu „Gavella“, ITD-u, Trešnji, Maloj sceni, zatim u Narodnom pozorištu Tuzla, Sceni Gorica, ali i vlastitoj produkciji. Pokazuje izrazitu sklonost suvremenim tekstovima koji određuju tijek njene teatarske bolesti („Poljubac žene pauka“,“Zmijsko leglo“, „Velika očekivanja“, „Ljubavna pisma Staljinu“, „Ljubav“, itd.).
Pored toga, na HRT-u surađuje na brojnim projektima i to kao stage redateljica i redateljica sinhronizacije animiranih filmova.
Režirala je i otvaranje pedesetog Pula Film Festivala, proslavu 45 godina HTV-a i 50 godina Hrvatskog radija te tri Dodjele nagrada hrvatskog glumišta.
Od 2004. – 2006. bila je ravnateljica Istarskog narodnog kazališta u Puli.
„Bolnica na kraju grada“ njena je prva režija u kazalištu „Kerempuh“.
Unatoč teškoj dijagnozi redateljice suradnici tvrde da je vedra i uvijek nasmijana.
(…)”Bolnica na kraju grada” u prijevodu i dramaturgiji Željke Udovičić te u viđenju Saše Broh jasna je, pitka, maštovita, dobro vođena i zaokružena satira kakava je itekako dobrodošla “Kerempuhu”. (…)
Ansambl “Kerempuha” odlično je dočarao svijet simpatičnih gubitnika svih zemaljskih bitaka zagubljenih u apsurdnom krajoliku koji odrzcaljuje apsuradnost svijeta. Željko Königcknest odlično je tumačio Dedu i njegove porazne životne bilance, a posebice je dobar nadnaravni učinak postignut u njegovoj komunikaciji s Babom (Nina Erak-Svrtan). Borko Perić (Kotuzov) vrlo je pogođeno izgradio lik poljoprivrednika koji vjeruje da je američki pilot, dok je vrlo dobar bio i Hrvoje Kečkeš kao kombajnist Bratoj.
Zaljubljenika u obećanu zemlju Švicarsku dojmljivo je dočarao Luka Petrušić (Fero), baš kao što je skribomana kreirao Mario Mirković (William). (…)
“Bolnica na kraju grada” je aktualna i živa predstava kojom je Saša Broz, dobro pročitavši predložak, uspjela pokazati svu bijedu našeg društva i pokazati zašto je ljepše živjeti u iluziji.
(Helena Braut, Vjesnik)
(…) Uigrani glumački ansambl vrlo je dobro prenio nijanse autorove rasprave o komici moždanih vijuga koje stvaraju svijet po svome, ali su na neki način uvijek posljedica svijeta koji nije niti može biti edenski uređen, a da bi čovjek u njemu mogao ostati zdrave pameti. (…) U predstavi furiozno igraju Mario Mirković, Luka Petrušić, Borko Perić, Hrvoje Kečkeš, a posebno iznijansirano Linda Begonja I željko Königsknecht. I tu su od velika pomoći sekvencije u kojima cijeli ansambl pjeva i pleše, kao što smo to vidjeli u kultnim “Kaubojima” ili u “Čudu u Poskokovoj Dragi”. To uvijek razgali publiku, i dobro je da je tako.!
(Ana Lendvaj, Večernji list)